Kada smo pod stresom, napeti i frustrirani, sve češće možemo da čujemo komentar „blokirani su vam energetski centri“ ili „vaše telo i um su u disbalansu“, a vrlo često se pominje i nova grana psihologije – energetska, koja vas određenim tehnikama vraća u savršen balans i, nekim čudom, počinju da vam se dešavaju lepe stvari… S obzirom na to da sam potpuni laik (i skeptik!) na tom polju, potražila sam odgovore od dr Lee Imširagić, magistra fiziologije, praktičara i edukatora energetske psihologije.
Koji spoljni uticaji ostavljaju trag na telu i u njemu?
U suštini, mi kažemo da nismo svi isti i da ne reagujemo podjednako ni na sunce ni na određenu hranu, pa ni na emotivni kontekst datog događaja. Dakle, možemo reći da ono što ostavlja najsnažniji trag na nama i spolja i unutra jeste ono na šta imamo najveću osetljivost ili reaktivnost. Mi pokušavamo da izbegavamo sve ono na šta smo preosetljivi, ali je dugoročno najbolja strategija izgraditi otpornost na stres tako što ćemo se osloboditi ove reaktivnosti ili preosetljivosti kroz oslobađanje energetskog disbalansa u telu u kojem je on sačuvan.
Koliko je važno za telo da bude u ravnoteži, odnosno u balansu – kako fizički, tako i mentalno?
Ukoliko želimo da vodimo život u kome možemo svesno da kreiramo svoj dan i svoje obaveze, balans našeg tela je osnova i preduslov za ovo. Ukoliko ne postoji osnovni balans, dolazi do umora i iscrpljivanja našeg sistema, a time posledično do potrebe da sebe utešimo, što se često manifestuje kroz dalje stvaranje štetnih navika. Što je disbalans veći, osoba ga je manje svesna ili ima manje volje da ga izmeni, pa je najbolje naučiti kako ga što pre primetiti i korigovati. Da bismo prekinuli ovaj začarani krug, potrebno je steći uvid na kom mestu u svom životu činimo stvari koje nam spuštaju ili iscrpljuju energiju, to može biti nešto što radimo, jedemo, određeni ljudi. Ovo uvek činimo kada se u određenom stepenu odvojimo od inteligencije srca, zato je prvi korak vraćanje u balans u srčanom meridijanu, odakle spontano prestajemo sa stvarima koje nam spuštaju energiju i isto se tako spontano okrećemo aktivnostima, ljudima i ishrani koje nas čine živim i podižu nam energiju.
Kada podignemo energiju i kapacitet radosti u svakodnevnom životu, mi postajemo otporniji na stres jer se naš unutrašnji GPS podešava da primećuje stvari i prilike koje će mu dati još više energije i radosti
Kako biste definisali svoj rad na polju energetske psihologije?
Moj rad je usmeren prvenstveno na to da ljudi osveste svoje potencijale i da ih aktiviraju jer, kada podignemo energiju i kapacitet radosti u svakodnevnom životu (u akupunkturi je to poznato kao aktiviranje tokova radosti), mi postajemo otporniji na stres, zato što se naš unutrašnji GPS podešava da primećuje stvari i prilike koje će mu dati još više energije i radosti. To je sada kao jedan pozitivan krug koji sebe podržava i hrani, a koji možemo namerno i svesno kreirati i ponavljanjem učiniti da postane navika u hemiji našeg mozga i hormona, a time i misli i uverenja. Energetska psihologija vodi se premisom da iz svakog izazova treba da napredujemo, evoluiramo i bivamo sve snažniji, jasniji i svakako bliži sebi, što dovodi do toga da smo vrlo funkcionalni i strastveni u životu.
Kad neko kaže nemam dovoljno energije, na šta zapravo misli? Da li se oseća fizički slabo, psihički i emotivno iscrpljeno ili je nešto drugo posredi?
Kod svakog manjka energije postoji prekinuti energetski tok u nekom od meridijana, koji sprovode energiju po našem telu baš kao što krvni sudovi sprovode krv. Zastoj u toku će se osetiti kao manjak energije, koji će neko osetiti primarno mentalno (ako je blokiran recimo meridijan stomaka kod ljudi koji imaju mnogo briga i ponavljanih misli), neko emotivno ili pak kao fizičku iscrpljenost i slabost u mišićima (kod blokade meridijana bubrega usled emocije straha koja blokira ovaj meridijan). Naravno, kada se blokiraju meridijani povezani sa životnom svrhom (meridijan slezine) ili sa sposobnošću da živimo svoj san (meridijan tankog creva), dolazi do manjka energije zbog osećaja nedostatka vizije i smisla. Ono što najviše volim kod ovih tehnika energetske psihologije jeste što uopšte nije bitno kako i kada je nastao poremećaj, pa čak ni koliko je trajao, već na kom mestu je on izazvao poremećaj u našem energetskom sistemu. Čim prepoznamo ovu disfunkciju i poremećaj u energetskom toku, promenu možemo napraviti veoma brzo. Bez obzira na trajanje i nastanak problema, promena stanja klijenta može biti skokovita, može se dogoditi odmah ili, ukoliko problem seže veoma duboko ili je složen, u nekoliko uzastopnih susreta sa klijentom. Ja obožavam da uvek naučim klijente kako da primete taj energetski pad i prekid pre nego što dođe do simptoma u telu ili spoljnim okolnostima života, i da to nauče sami da koriguju na nivou energije. Ruke svakog od nas imaju energetska (elektromagnetna) polja, pa zašto da ne koristimo ovaj prirodni dar.
Koji su energetski centri najčešće blokirani?
Mislim da nisam upoznala nijednu osobu da nije ponekad imala disbalans srčanog meridijana jer mi ipak sve primamo k srcu u manjoj ili većoj meri. Na to možemo da reagujemo osećajem povređenosti i preosetljivošću ili pak stvaranjem blokova oko srca – što dugoročno nije neka strategija, budući da nas odvaja od sposobnosti da direktno pristupimo inteligenciji srca i osetimo lako svoje suštinske želje i ciljeve. Ja najčešće radim prvu sesiju sa svima na otvaranju srčanog centra, čime se vraća ona detinja bezrazložna radost, osećam mira i spokoja, kao i mladalački izgled na licu i u očima. Ono što iznova i iznova čujem od ljudi jeste da ih tada drugi pitaju u koga su se zaljubili jer je očit sjaj u očima, blistavost i poletnost, baš kao kod sveže zaljubljene osobe i razdraganog deteta. Drugi energetski centar koji je često blokiran kod ljudi je prva čakra, povezana sa bubrezima i nadbubrežnim žlezdama, gde se luče hormoni stresa adrenalin i kortizol. Ovaj disbalans je i uzrok anksioznog dnevnog osećaja da nemamo vremena, da nas stvari prestižu, kao i primarni uzrok hronične iscrpljenosti i prokrastinacije. S druge strane, dovođenjem ovog energetskog centra u balans dolazi do onog osećaja radosti u telu, snažne vitalnosti koja se vidi kroz snažnu i blistavu kosu te jedrinu i snagu tela.
O energetskoj psihologiji se na našim prostorima relativno malo zna jer je tek odnedavno, zahvaljujući vama, stigla na naše prostore. Koliko su ljudi otvoreni za ovakav vid pomoći sebi?
Ja mislim da smo mi područje sa izuzetnim ljudima koji kombinuju energetske tehnike na različite načine u svojoj praksi već godinama. Ja sam sa suprugom donela u našu zemlju jasan edukativni sistem za tehnike energetske psihologije, ali i po prvi put dovela predstavništvo glavnog međunarodnog udruženja za energetsku psihologiju – ACEP (Association for Comprehensive Energy Psychology), koja na svetskom nivou organizuje konferencije i edukaciju, a čiji smo mi predstavnici za Srbiju kao Asocijacija za energetsku psihologiju (www.energetskipsiholog.org). Iz mog iskustva, veliki broj ljudi otvoren je za ovakav vid pomoći jer lako mogu da razumeju na koji način sve ovo funkcioniše, odnosno da sve jeste energija i da ćemo ukoliko svoj problem možemo da vidimo i kao blokadu u nekom delu energetskog sistema u našem telu vrlo brzo i otkloniti. Veliki broj klijenata iznenađen delotvornošću sistema odlučuje da se edukuje za neku tehniku za sebe i svoje najmilije, a neki ljudi se odlučuju i za celokupnu edukaciju za praktičara energetske psihologije, što je divno putovanje ka sebi i svim svojim potencijalima.
Zastupate stav da svojom inteligencijom tela snažno utičemo na naše emocije i misli. Pojasnite nam ovu tezu.
Danas različite nauke (npr. menuronauke) znaju da se naša svest ne nalazi samo u mozgu već duž čitavog tela, dok određeni broj naučnika (pa i naš čuveni naučnik prof. Dejan Raković) nalaze da se svet nalazi u akupunkturnoj mreži našeg tela. To znači da stimulisanjem akupunkturnih tačaka na telu mi kontaktiramo sa određenim organima, emocijama, delovima mozga povezanih sa njima, menjamo lučenje hormona i, što je najvažnije, u stanju smo da pristupimo našim jezgrenim uverenjima koja su temelj iz kog izviru dalje naše emocije i misli. Stoga, ukoliko pokušamo da postavimo cilj ili afirmaciju koja je jako različita od naših jezgrenih uverenja (koja mogu da nam daju rast ili nas limitiraju), ono što je dublje – odneće pobedu. Zato će svi radovi i tehnike koje se bave mislima i emocijama biti mnogo delotvornije ako u svoj rad uključe i najveći i najnesvesniji deo našeg uma – što jeste inteligencija našeg tela sa kojom možemo kontaktirati preko energetskih tokova, energetskih centara (čakri) i preko svog energetskog omotača (aure) ili bio-polja.
Otkrijte nam omiljenu vežbu koje će dovesti telo i um u savršeni balans.
Moja omiljena vežba za svaki dan i svakoga jeste uspostavljanje balansa u srcu i grudnoj žlezdi (Timus), koja je odgovorna za naš imunitet – kako telesni, tako i emotivni (otpornost na stres i mir u srcu). Ovu vežbu možete izvesti bilo kada i bilo gde tako što ćete prstima šake (ili ih možete i stisnuti blago u oblik pesnice) blago lupkati u predelu grudne kosti baš kao što to radi Tarzan (ako obratite pažnju, videćete da ovo mala deca rade spontano tokom dana). Čuveni američki psihijatar John Diamond veruje da je ovo najbolji i najbrži način za balans celog tela, a ja se iz iskustva potpuno slažem sa njim. Dovoljno je svega tri minuta, a slobodno možete raditi i duže ako vam prija ili treba.
Definitivno ću se pozabaviti ovom temom i dublje razmisliti o mojim svakodnevnim mislima, te o tome da odblokiram energetske centre, pa da krenem potpuno izbalansirana u novi dan.