O biciklistima i biciklizmu u Beogradu se dosta priča u poslednje vreme
…što o žuto-crnim držačima kod pešačkih prelaza, koje gotovo nijedan biciklista ne kapira, što o visokim i neprilagođenim ivičnjacima, što o stazama za bajs koje postoje, ali ih je još uvek malo…
Kako bi biciklistička zajednica ojačala i rešavala postojeće probleme, Dina Čubrić i Miloš Starčević, aktivni i pasionirani biciklisti, odlučili su da naprave Pedaliranje – aplikaciju za bicikliste o biciklizmu u gradu i njihovo umrežavanje, te podsticanje na razne akcije.
Kako o biciklističkim rutama ne bi odlučivao „tamo neko“ već Vi – biciklisti, podržite Dinu i Miloša koji se, kako bi razvili aplikaciju, takmiče za nagradu Superste.net programa.
Više o Pedaliranju i zašto je ono neophodno biciklistima otkrijte u razgovoru koji sledi:
Kako ste došli na ideju da započnete projekat Pedaliranje? Kada ste shvatili da je ovakva aplikacija potrebna biciklistima kod nas?
Dina: Projekat smo započeli ovog proleća kada smo se prijavili na konkurs Superste, koji raspisuje Erste banka u saradnji sa Dokukino fondacijom za finansiranje inovativnih projekata mladih. Ideja je bila da napravimo mobilnu aplikaciju koja bi olakšala biciklistima svakodnevno kretanje po gradu i doprinela jačanju biciklističke zajednice. Aplikacija će sadržati mapu sa biciklističkim stazama i važnim punktovima (pumpe sa kompresorima, parkirališta, servisi, bike shopovi, česme), a omogućiće korisnicima da četuju, ugovaraju grupne vožnje po sopstvenim preferencijama, željenim rutama, fizičkoj spremi… Ovom aplikacijom želimo da olakšamo bicikliranje po gradu biciklistima i biciklistkinjama, ali i da kroz umrežavanje podstaknemo ljude da izađu na ulicu i voze bicikl. Nadamo se da će na taj način aplikacija zaista zaživeti kao neka vrsta male društvene mreže za bicikliste jer smo svesni koliko je učinkovit format društvenih mreža danas. Meni lično je više puta falilo društvo za vožnju jer često ne mogu da vozim sa Milošem rute koje on obično vozi – moj MB nije toliko brz kao njegov drumaš, a i mnogi moji prijatelji, casual biciklisti žalili su mi se da bi više vozili bicikl kada bi imali društvo jer su u suprotnom lenji.
Meni lično je više puta falilo društvo za vožnju jer često ne mogu da vozim sa Milošem rute koje on obično vozi – moj MB nije toliko brz kao njegov drumaš
A šta je vaša lična motivacija za kreiranje jednog, uslovno rečeno, neprofitnog projekta?
Dina: Često govorimo kako mnogo volimo Beograd i mnogo volimo biciklizam, ali smo svesni da se Beograd i biciklizam ne vole preterano, pa smo odlučili da to bar malo promenimo. Zvučaće klišetizirano, ali zaista samo veliki entuzijazam može da te natera da izađeš na ulicu kao biciklista/biciklistkinja u gradu sa tako lošom biciklističkom infrastrukturom. Svakog dana možemo primetiti nešto što se može izmeniti i ako naš projekat bar malo doprinese tome, to će biti naš uspeh.
Dina, tvoj deda je bio Radoš Čubrić, jedan od najboljih jugoslovenskih biciklista, olimpijac i reprezentativac. Na koji način te je on vaspitavao da se odnosiš prema biciklizmu i – zalažeš za taj sport?
Dina: Budući da su i deda, i tata, i stric bili olimpijski biciklisti, kod nas u porodici je bicikl oduvek bio više od prevoznog sredstva. Često smo se šalili kako smo sestra i ja prvo naučile da okrećemo pedale, a tek onda prohodale. Sa dedom bismo vozili bicikl čak i kada sam morala da imam pomoćne točkiće sa strane. On je voleo da prepričava svoje mnogobrojne dogodovštine sa svetskih biciklističkih trka i sve su uvek imale istu poruku: upornost, istrajnost i entuzijazam jesu ono što te dovodi do cilja. Ovaj projekat vidim i kao mali omaž njemu.
Miloše, ti si drumski biciklista i dugoprugaški trkač, takođe deo ekipe @bikekitchenbelgrade. Da li ti nekad dosadi da voziš bajs satima?
Miloš: Nije još uvek, čak želim godinama da ga vozim po Africi. Dugoprugaški biciklizam je sjajno iskustvo, biti sam sa sobom satima ili danima, za sve to vreme se svašta proživi i dožive se najrazličitija osećanja. Neću da budem patetičan, ali smo nekako svi skupa zaboravili da budemo sami. Čim se to dogodi – tražimo distrakcije sa strane. Ovde toga nema, gledaš belu liniju celu noć ispred sebe, pričaš sa ljudima samo kada staneš, posmatraš sela i krajolik, doživljavaš situacije u kojima moraš da popraviš bajs kako znaš i umeš – čak, ponekad, uz pomoć plastične kese, da bi nastavio put dalje.
Samo veliki entuzijazam može da te natera da izađeš na ulicu kao biciklista/ biciklistkinja u gradu sa tako lošom biciklističkom infrastrukturom
Kakva je trenutno biciklistička zajednica i koliko toga joj grad pruža? Koliko je Beograd bike friendly grad?
Miloš: Baš je raznolika, čini mi se da svaka grupa ili podgrupa biciklizma ima svoje predstavnike i neki centar okupljanja bio on online ili offline. A grad joj pruža minimalnu ili nikakvu podršku. Doduše, u poslednje dve godine čini se da su se stvari pokrenule sa mrtve tačke i počela je izgradnja par kilometara novih biciklističkih staza u centru, a po najavama biće ih još više. Upravo zbog toga je važno jačanje zajednice, umrežavanje i solidarnost: jedino tako možemo zajedničkim snagama poboljšati uslove za bicikliste i biciklistkinje u Beogradu.
Kažete da će aplikacija sadržati i opciju chata kojom bi se biciklisti povezivali. Da je svetu potreban još jedan vid društvene mreže?
Dina: Mi ne bežimo od učinkovitosti formata društvenih mreža. Sve je u načinu na koji ih koristite. Mnoge informacije se danas filtriraju upravo preko društvenih mreža zbog brzog protoka informacija. Ukoliko bi jedna takva platforma doprinela popularizaciji biciklizma, najpre u Beogradu (a nadamo se kasnije i u drugim gradovima), mislim da nam je potrebna. U krajnjoj liniji, Pedaliranje neće biti društvena mreža koja bi zamenila ljudski kontakt, već naprotiv: navela bi ljude da se upoznaju, druže i prave zajedničke akcije – a sve kroz bicikliranje.
Pedaliranje neće biti društvena mreža koja bi zamenila ljudski kontakt, već naprotiv: navela bi ljude da se upoznaju, druže i prave zajedničke akcije
Šta su biciklističke skupštine?
Biciklističke skupštine smo zamislili kao druženje sa zajednicom i male brainstorming sesije na kojima bismo se konsultovali oko sadržaja aplikacije i sledećih koraka koje treba da preduzmemo u razvoju projekta. Mi smo organizovanjem prve Večeri Pedaliranja pokušali da okupimo zajednicu i dobili smo baš dobar odgovor s obzirom na tropske vremenske prilike koje su tada vladale. Videli smo da zajednica ima potrebu za umrežavanjem i razmenom iskustava. U planu nam je da organizujemo još ovakvih druženja kako bismo se svi mi koji volimo biciklizam i koji se bavimo njime umrežili.
Može li jedna ovakva aplikacija motivisati ljude da razmišljaju o svojoj sredini i, barem ponekad, izaberu bicikl kao prevozno sredstvo?
Mi mislimo da može. Prema maloj anketi koju smo uradili, većina ljudi je rekla da ne zna gde se nalaze biciklističke staze i važna mesta za biciklizam, a razlog kod većine ljudi koji ne voze bicikl uglavnom je to što Beograd ima malo staza i što ne znaju gde se nalaze, a plaše se vožnje po ulici. Mi hoćemo da ovom aplikacijom upoznamo ljude sa sadržajem oko njih i time će, čim im je nešto bliže i jasnije, više koristiti bicikl u saobraćaju. Ohrabreni smo i time što su nam nakon intenzivnih sesija s mentorima Superste programa mnogi rekli da su nakon naše prezentacije poželeli i sami da počnu da voze bicikl po gradu.
Prema maloj anketi koju smo uradili, većina ljudi je rekla da ne zna gde se nalaze biciklističke staze i važna mesta za biciklizam
Ako ne vozim bajs, a htela bih – kakav savet biste mi dali: gde da se vozam, a da nije gužva, koje aplikacije da koristim? I šta je, zaboga, Strava?
Miloš: Moj savet je da istražuješ. Veliki deo grada nije pokriven biciklističkim stazama i nekome više prija da vozi velikim gradskim saobraćajnicama, a nekome mirnim ulicama. Možda je najbolja destinacija za vožnju Avala – jako je dobar osećaj kada se prvi put u životu popnete na Avalu i shvatite da to nije ništa i da možete biciklom mnogo dalje da odete. Posle toga kreće najlepši deo biciklizma, kada bicikl doživljavate kao slobodu da putujete gde hoćete.
Dina: Strava je aplikacija za praćenje vožnji, ali nju uglavnom ne koriste rekreativci nego sportisti koji mere srednju i maksimalnu brzinu, prolazna vremena, nagibe i temperaturu… Aplikacija je jako popularna, međutim, nije baš najbolje rešenje za rekreativne i casual bicikliste – zato preporučujem Pedaliranje!