U Velikoj galeriji KC Grada u ponedeljak 3. jula u 20 časova biće otvorena izložba Shadows, prezentacija fotografskog projekta dve umetnice sa dva različita kraja Evrope: Atanasia Panagea je iz Grčke, Nora Adwan ima irsko-palestinsko poreklo, a trenutno žive u Norveškoj. Ovo je poslednja izložba ove galerije pred letnju pauzu, koja traje do septembra
Projekat Shadows rođen je 2013, a u zrelu fazu ulazi prvom većom izložbom u Beogradu, gradu gde su se umetnice slučajno upoznale. Shadows istražuje senke koje politika, ekonomija i svakodnevni život ostavljaju na pojedince, obične ljude, ali i na čitave regije. Panagea i Adwan pokušale su da obiđu relativno novije države u centralnoj i južnoj Evropi i potraže ostatke socijalističke prošlosti, uticaje novih političkih previranja i to kroz objektiv foto-aparata i analognu fotografiju. Sa njima razgovaramo o fazama kroz koje je projekat prošao, o usponima i padovima i planovima za budućnost.
Za početak, recite mi kako je došlo do realizacije projekta Shadows? Kako ste upoznale i gde? Šta je iniciralo vašu saradnju?
Nas dve smo se upoznale u Beogradu još 2008, sasvim slučajno preko zajedničkog poznanika. Brzo smo shvatile da imamo dosta dodirnih tačaka. Ideja o projektu pripremana je kroz faze, a on je iniciran našom zajedničkom željom da istražimo ovaj region Evrope. Posle par godina i intenzivnih razgovora, razrađivanja koncepta i planiranja shvatile smo da želimo da radimo zajedno, imale smo tu potrebu jer nije lako naći umetnike sa kojima možeš da sarađuješ.
Odlučile ste da ispitujete socijalističku prošlost zemalja južne i centralne Evrope. Kako je teklo to putovanje, da li ste planirale rutu unapred ili ste spontano obilazile region? Kakvi su utisci danas?
To je zaista jedan rolerkoster iznenađenja, naravno, nije uvek bilo sve prijatno, ali nagrada je uvek dolazila u obliku novih saznanja i novih iskustava. Naše putovanje nije potpuno isplanirano, uvek ima elemente spontanog zbog toga što tražimo kontakte i predele na licu mesta, pa nas to vodi, kao i želja da saznamo ono što za tu zemlju ili taj region predstavlja neki problem, a nije poznato strancima. Svako putovanje po nekom našem planu treba da sadrži obilazak pograničnih oblasti. Takođe, iz praktičnih razloga trudimo se da uvek posetimo bar dve države. Najpreciznije isplanirni deo puta jeste naše mesto susreta, a ostatak najviše zavisi od našeg istraživanja, ljudi koje upoznajemo i uključujemo u projekat, a koji nam otkrivaju važne činjenice o svom gradu, regionu ili celoj državi.
Projekat traje od 2013. godine i mi ne prestajemo da radimo na njemu. Kada završimo jedno putovanje, već planiramo naredno, a u međuvremenu sortiramo materijal, razvijamo filmove, izrađujemo fotografije…
Grubo rečeno, oblasti koje dokumentujemo su svakodnevni život, lokalna industrija, spomenici, kao i posebne zanimljivosti
Mihaela Miron u tekstu kataloga navodi vašu sposobnost veoma brzog beleženja kadrova, zapravo da fotografišete brže nego što bacate senku. Zanima me na koji način istražujete kada stignete u neki grad, gde tražite ljude, gde tražite senke i da li ste uvek zadovoljne rezultatima ili pak nemate neka očekivanja već se prepuštate istraživanju?
Pošto je projekat otvorenog tipa, navikle smo da brzo beležimo utiske, nemamo uvek dovoljno vremena na svakom putovanju. Ipak, iako radimo brzo uvek pokušavamo da unapredimo svoj rad na narednom istraživanju.
Kada doputujemo negde, prvo se inspirišemo samim okruženjem i naše prve fotografije su neka reakcija na novu sredinu u kojoj onda počinjemo da istražujemo ono što nije odmah vidljivo i upoznajemo ljude koji će nam pomoći da shvatimo suštinu aktuelnih problema na datom mestu. Nekad se naročito zadržimo u nekom delu grada jer čujemo zanimljivu priču. Međutim, po planu koji imamo za svaku novu sredinu u kojoj radimo pokrivamo određene kriterijume. Grubo rečeno, oblasti koje dokumentujemo su svakodnevni život, lokalna industrija, spomenici, kao i posebne zanimljivosti. Upoređujemo svoja iskustva i sređujemo utiske, ali finalni edit dešava se kada se vratimo kućama i imamo više vremena da procesuiramo utiske.
Naše putovanje uvek ima elemente spontanog jer tražimo kontakte i predele na licu mesta, to nas vodi, kao i želja da saznamo ono što za tu zemlju ili taj region predstavlja neki problem… A svako putovanje po planu sadrži i obilazak pograničnih oblasti
Što se razočaranja tiče, naravno bilo ih je, jer kada se putuje u nepoznatu oblast, iznenađenja su normalna stvar, bilo pozitivna ili negativna. Ipak, pored razočaranja kada je reč o finalnim fotografijama, uslovljena tehničkim problemima sa osvetljenjem i podešavanjima, imale smo par situacija gde smo doživele neprijatnosti kao fotografi zbog nepoverenja i sumnji lokalaca, ali to se ne dešava često. No, i to nam pomaže da sagledamo neko mesto, da sebe analiziramo i izbegnemo sopstvene senke i sumnje putem sticanja iskustva, pa bilo ono i loše.
Šta je cilj beogradske izložbe, šta ćete pokazati? Kako pristupate publici?
Za Beograd smo pripremile naše fotografske utiske ove regije. Projekat je napredovao i formiramo arhivu uz plan da izlažemo u mestima kojima smo se bavili u projektu, uz nove istraživačke posete.
Plan je da svaka izložba bude neka vrsta ogledala date oblasti ili grada. Cilj nam je da podelimo atmosferu koju smo mi zabeležile sa ljudima koji su postali deo projekta, ali i sa svima ostalima naravno.
Plan je da svaka izložba bude neka vrsta ogledala date oblasti ili grada, cilj nam je da podelimo atmosferu koju smo mi zabeležile sa ljudima koji su deo projekta, ali i sa svima ostalima, naravno
Dakle, planirate da se vratite svim mestima na kojima ste istraživale. Je l’ u tom smislu Beograd polazna tačka? Da li odavde otpočinje serija izložbi iz arhiviranog materijala?
Da, pošto smo se upoznale u Beogradu, zaključile smo da je logično da ovde priredimo prvu veću izložbu projekta Shadows. Međutim, osim što ćemo izlagati u mestima koja smo već posetile, planiramo da ponovo obiđemo ključne tačke svake od oblasti kako bismo videle iste stvari pod drugačijim svetlom i izvele zaključke o eventualnim promenama tog mesta ili promenama naših utisaka o njemu posle određenog vremena. To će svakako voditi i novim fotografijama.
Tako da je plan da pokušamo da se vratimo na sve lokacije koje smo posetile i prikažemo šta smo na njima videle.
Osim što ćemo izlagati u mestima koja smo već posetile, planiramo da ponovo obiđemo ključne tačke svake oblasti kako bismo videle iste stvari pod drugačijim svetlom i izvele zaključke o eventualnim promenama
Osim na ovom projektu, radite i na sopstvenim, budući da ste obe vizuelne umetnice. Da li radite u drugim medijumima i na čemu radite trenutno?
Nora: Ja radim na instalacijama u kombinovanim tehnikama već duže vreme, a u budućnosti imam nekoliko projekata na listi za realizaciju, od kojih su neki opet umetničke kolaboracije
Athanasia: Mene trenutno okupira ideja čekanja. Radila sam na seriji radova pod nazivom Waiting Rooms (Čekaonice). One prenose kreativne impulse vezane za čekanje, ali i loše situacije i negativne strane. U pitanju je serija crno-belih analognih fotografija.
Posetite izložbu Shadows do 16. jula u Velikoj galeriji KC Grada, svakog dana od 14 do 20 časova.